Ustavom je zabranjena diskriminacija

po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja.

Početna> Obrazovanje>
Prevencija diskriminacije i nasilja u obrazovanju

Prevencija diskriminacije i nasilja u obrazovanju


Šta su diskriminacija i nasilje?


Ustavom Republike Srbije zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta.


U skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, pod diskriminacijom, odnosno diskriminatornim ponašanjem, podrazumeva se ponašanje kojim se na neposredan ili posredan, otvoren ili prikriven način, neopravdano pravi razlika ili nejednako postupa, odnosno vrši propuštanje činjenja (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lice ili grupe lica, kao i na članove njihovih porodica ili njima bliska lica, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, status, migranta, raseljenog lica, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji, imovnom stanju, socijalnom i kulturnom poreklu, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, smetnji u razvoju i invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima, kao i po drugim osnovama utvrđenim zakonom kojim se propisuje zabrana diskriminacije.

U skladu sa Pravilnikom o postupanju ustanove u slučaju sumnje ili utvrđenog diskriminatornog ponašanja i vređanja ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti (Sl. glasnik RS, br. 65/2018) daju se sledeća objašnjenja pojmova i izraza:

  • Izvršilac diskriminacije jeste lice - učesnik u obrazovanju, zaposleni, roditelj ili treće lice, kao i ustanova, njeni organi i tela koji svojim činjenjem ili propuštanjem činjenja vrše diskriminaciju u procesu obrazovanja i vaspitanja ili u vezi sa njim, u svim relacijama.
  • Diskriminisano lice jeste lice - učesnik u obrazovanju, zaposleni, roditelj i treće lice, grupa - učesnika u obrazovanju, zaposlenih, roditelja i trećih lica, članovi organa i tela ustanove koji su pretrpeli diskriminaciju u procesu obrazovanja i vaspitanja ili u vezi sa njim.
  • Nasilje i zlostavljanje, u smislu ovog akta, jeste svaki oblik jedanput učinjenog, odnosno ponovljenog verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje ima za posledicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva ličnosti učesnika u obrazovanju, zaposlenog i roditelja.
  • Nasilno ponašanje nije u svakom slučaju diskriminatorno, ali svako diskriminatorno jeste nasilno.
  • Vređanje ugleda, časti ili dostojanstva ličnosti u ustanovi jeste ponašanje lica ili grupe lica koje može da ima obeležja psihičkog i socijalnog nasilja ili zlostavljanja. Kada se uznemiravanjem i ponižavajućim postupanjem povređuje neko od ličnih svojstava, ponašanje se kvalifikuje kao diskriminacija.

Šta je diskriminacija po osnovu invaliditeta?


Diskriminacija po osnovu invaliditeta podrazumeva svaku razliku, isključivanje ili ograničenje na osnovu invaliditeta, što ima za cilj ili efekat narušenja ili poništenja priznavanja, uživanja ili vršenja, ravnopravno sa drugima, svih ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkoj, ekonomskoj, društvenoj, kulturnoj, civilnoj ili bilo kojoj drugoj oblasti.

Ona obuhvata i sve oblike diskriminacije, uključujući uskraćivanje razumnog prilagođavanja, koje označava neophodno i adekvatno modifikovanje i usklađivanje kojim se ne nameće nesrazmerno, odnosno nepotrebno opterećenje, tamo gde je to u konkretnom slučaju potrebno, kako bi se obezbedilo da osobe sa invaliditetom uživaju, odnosno ostvaruju ravnopravno sa drugima sva ljudska prava i osnovne slobode.


Tim za zaštitu od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja


Obrazovna ustanova ima tim za zaštitu od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.

Osim nadležnosti postupanja u situacijama nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, zadaci tima za zaštitu jesu, naročito, da:

  1. Analizira stanje u ostvarivanju ravnopravnosti i jednakih mogućnosti
  2. Priprema program prevencije
  3. Informiše učesnike u obrazovanju, zaposlene i roditelje o planiranim aktivnostima i mogućnostima pružanja podrške i pomoći
  4. Učestvuje u projektima i obukama za razvijanje potrebnih znanja i veština za prevenciju i postupanje u slučajevima diskriminatornog ponašanja
  5. Predlaže mere za unapređivanje prevencije i zaštite od diskriminacije, organizuje konsultacije i učestvuje u donošenju odluka o načinu postupanja u slučajevima sumnje na diskriminatorno ponašanje
  6. Uključuje roditelje u planiranje mera i sprovođenje aktivnosti za sprečavanje i suzbijanje diskriminatornog ponašanja
  7. Prati i procenjuje efekte preduzetih mera i aktivnosti za sprečavanje i suzbijanje diskriminatornog ponašanja i daje odgovarajuće predloge direktoru
  8. Sarađuje sa školskom upravom Ministarstva i drugim nadležnim organima, organizacijama i službama, radi sprečavanja i zaštite od diskriminacije
  9. Vodi i čuva posebnu dokumentaciju o slučajevima i pojavnim oblicima diskriminacije, broju prijava i pritužbi, broju sprovedenih neformalnih i formalnih postupaka, njihovom ishodu i dr.

Broj i sastav članova tima za zaštitu zavisi od veličine i specifičnosti ustanove (nivo, vrsta, organizacija rada, izdvojena odeljenja, broj učesnika u obrazovanju iz manjinskih i osetljivih društvenih grupa i dr.).

* Direktor obrazuje tim za zaštitu.

Stalni sastav tima za zaštitu čine: direktor, stručni saradnik-pedagog i psiholog i sekretar ustanove, a povremeno se mogu uključivati članovi za konkretne slučajeve, iz reda nastavnika i vaspitača ustanove, a može iz reda roditelja, učeničkog parlamenta, jedinice lokalne samouprave, odnosno stručnjaka za pojedina pitanja.

Direktor određuje psihologa, pedagoga ili, izuzetno, drugog zaposlenog - člana tima za zaštitu, odgovornog za vođenje i čuvanje dokumentacije o svim situacijama diskriminacije i diskriminatornog ponašanja u kojima učestvuje tim.

Sednicama tima za zaštitu mogu da prisustvuju predstavnici učeničkog parlamenta i saveta roditelja.

U planiranju i sprovođenju aktivnosti u ovoj oblasti ostvaruju punu saradnju i koordinisano deluju tim za zaštitu i drugi stručni organi u ustanovi, uključujući i mogućnost sprovođenja zajedničkih mera i aktivnosti.

Tim za zaštitu primenjuje, osim Zakona: Pravilnik o protokolu, Pravilnik, ovaj akt i druge podzakonske akte koji propisuju postupanje ustanove u slučajevima povreda Zakonom propisanih zabrana i težih povreda obaveza učenika i odraslih.

Tim za zaštitu planira, organizuje i stara se o sprovođenju mera i aktivnosti u ustanovi na prevenciji diskriminatornog ponašanja i nasilja samostalno i u saradnji sa drugim timovima - za inkluzivno obrazovanje, samovrednovanje i dr.

U situacijama kada se primeti da postoji odstupanje od propisanih principa, tim za zaštitu reaguje u saradnji sa organima ustanove.

Važno je da u ustanovi postoji svest svih zaposlenih da tim za zaštitu ne može sam da ostvaruje planirane mere i aktivnosti. Do rezultata se dolazi samo učešćem i odgovornošću svakog lica u stvaranju nenasilnog i podsticajnog okruženja za život i učenje. Zbog osetljivosti i složenosti problema, timu za zaštitu je neophodna stalna podrška i angažovanost stručnih organa i drugih timova, direktora, organa upravljanja, saveta roditelja, opštinskog saveta roditelja i lokalne zajednice. Za aktivnosti koje tim za zaštitu planira i predlaže na nivou ustanove, direktor zadužuje i ostale članove kolektiva, jer je neophodno da svi učestvuju u prevenciji diskriminacije i nasilja.


Kako prijaviti nasilje u školi?


Nasilje u školi možete prijaviti nastavniku, profesoru, psihologu, pedagogu ili direktoru škole. Kada dođe do bilo kakvog nasilja među decom, školska ustanova je dužna da preduzme sve mere kako bi nasilje stao, a ukoliko ima potrebe, zatražiti pomoć drugih radnika škole ili pak policije. Po prijavljivanju nasilja, potrebno je obavestiti roditelje deteta nad kojim je vršeno nasilje i deteta koje je vršilo nasilje.


KOME SE OBRATITI:

Policiji se možete obratiti putem broja192 ili na poseban SOS telefon 0800100600

* Policija je u obavezi da, po prijavi, odmah interveniše.

Nacionalnom centru za bezbednost dece na internetu na 19833

* Zdravstvene ustanove dužne su da pruže adekvatnu medicinsku pomoć, negu i zbrinjavanje osobama koje su pretrpele nasilje. Po službenoj dužnosti zdravstveni radnici su u obavezi da slučajeve nasilja prijave policiji ili tužilaštvu.

Pravilnik o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje


Šta je vršnjačko nasilje?


Pod nasiljem i zlostavljanjem podrazumeva se svaki oblik jedanput učinjenog, odnosno ponavljanog verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje ima za posledicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva ličnosti deteta i učenika ili zaposlenog.

Nasilje i zlostavljanje može da se javi od strane: zaposlenog prema detetu, učeniku, drugom zaposlenom, roditelju, odnosno staratelju ili drugom licu koje je preuzelo brigu o detetu i učeniku (u daljem tekstu: roditelj); deteta i učenika prema drugom detetu i učeniku ili zaposlenom; roditelja prema svom detetu, drugom detetu i učeniku i prema zaposlenom.

Nasilje i zlostavljanje može da javi kao fizičko, psihičko (emocionalno), socijalno i digitalno.

Fizičko nasilje i zlostavljanje je ponašanje koje može da dovede do stvarnog ili potencijalnog telesnog povređivanja deteta, učenika ili zaposlenog, fizičko kažnjavanje dece i učenika od strane zaposlenih i drugih odraslih osoba.

Psihičko nasilje i zlostavljanje je ponašanje koje dovodi do trenutnog ili trajnog ugrožavanja psihičkog i emocionalnog zdravlja i dostojanstva deteta i učenika ili zaposlenog.

Socijalno nasilje i zlostavljanje je ponašanje kojim se isključuje dete i učenik iz grupe vršnjaka i različitih oblika socijalnih aktivnosti, odvajanjem od drugih, neprihvatanjem po osnovu različitosti, uskraćivanjem informacija, izolovanjem od zajednice, uskraćivanjem zadovoljavanja socijalnih potreba.

Digitalno nasilje i zlostavljanje je zloupotreba informacionih tehnologija koja može da ima za posledicu povredu druge ličnosti i ugrožavanje dostojanstva i ostvaruje se slanjem poruka elektronskom poštom, SMS-om, MMS-om, putem veb-sajta (web site), četovanjem, uključivanjem u forume, socijalne mreže i sl.

Vršnjačko nasilje

Prevencija nasilja u školama


Koje su mere zaštita od nasilja u ustanovi i školi?


Bez obzira na vrste nasilja (fizičko, digitalno, seksualno, psihičko, socijalno) nasilje se razvrstava u tri nivoa, od kojih zavise i procedure postupanja. Razvrstavanje nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja na nivoe ima za cilj obezbeđivanje ujednačenog postupanja (intervenisanja) ustanova u situacijama nasilja i zlostavljanja kada su akteri deca, odnosno učenici.

Mere i aktivnosti zaštite su preventivne i interventne.

Na prvom nivou, po pravilu, aktivnosti preduzima samostalno odeljenski starešina, nastavnik, odnosno vaspitač, u saradnji sa roditeljem, u smislu pojačanog vaspitnog rada sa vaspitnom grupom, odeljenskom zajednicom, grupom učenika i individualno.

Izuzetno, ako se nasilno ponašanje ponavlja, ako vaspitni rad nije bio delotvoran, ako su posledice teže, ako je u pitanju nasilje i zlostavljanje od strane grupe prema pojedincu ili ako isto dete i učenik trpi ponovljeno nasilje i zlostavljanje za situacije prvog nivoa, ustanova interveniše aktivnostima predviđenim za drugi, odnosno treći nivo, a to podrazumeva uključivanje Tima za zaštitu (Svaka obrazovna ustanova ima poseban tim za zaštitu od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja. Članove i rukovodioca tima za zaštitu određuje direktor ustanove iz reda zaposlenih (nastavnik, vaspitač, stručni saradnik, sekretar i dr.)

Na drugom nivou, po pravilu, aktivnosti preduzima odeljenski starešina, odnosno glavni vaspitač u domu, u saradnji sa pedagogom, psihologom, timom za zaštitu i direktorom, uz obavezno učešće roditelja, u smislu pojačanog vaspitnog rada. Ukoliko pojačani vaspitni rad nije delotvoran, direktor pokreće vaspitno-disciplinski postupak i izriče meru, u skladu sa zakonom.

Na trećem nivou, aktivnosti preduzima direktor sa timom za zaštitu, uz obavezno angažovanje roditelja i nadležnih organa, organizacija i službi (centar za socijalni rad, zdravstvena služba, policija i druge organizacije i službe). Kada su izvršioci nasilja učenici starosti do 14 godina protiv kojih se ne može podneti prekršajna ili krivična prijava, niti pokrenuti prekršajni i krivični postupak, na ovom uzrastu se isključivo primenjuju mere iz nadležnosti obrazovno-vaspitnog sistema, zdravstvenog sistema i sistema socijalne zaštite. U radu sa učenikom do 14 godina roditelj ima obavezu da se uključi u pojačan, odnosno po intenzitetu primeren potrebama učenika vaspitni rad. Ukoliko prisustvo roditelja nije u najboljem interesu učenika, tj. može da mu šteti, ugrozi njegovu bezbednost ili ometa postupak u ustanovi, direktor obaveštava centar za socijalni rad, odnosno policiju ili javnog tužioca.

Na ovom nivou obavezni su vaspitni rad koji je u intenzitetu primeren potrebama učenika, kao i pokretanje vaspitno-disciplinskog postupka i izricanje mere, u skladu sa zakonom. Ako je za rad sa učenikom angažovana i druga organizacija ili služba, ustanova ostvaruje saradnju sa njom i međusobno usklađuju aktivnosti. Aktivnosti vaspitnog rada, se precizno definišu operativnim planom zaštite učenika.

Nacionalna platforma za prevenciju nasilja koje uključuju decu

Online obuke edukacija o prevenciji nasilja za učenika, zaposlene, roditelje


Šta se podrazumeva pod eksploatacijom deteta?


Nasilje i zlostavljanje deteta se prepoznaje i kroz eksploataciju deteta.

Eksploatacija je rad koji nije u najboljem interesu deteta i učenika, a u korist je drugog lica, ustanove ili organizacije. Ovo obuhvata rad i prostituciju maloletnih lica, kidnapovanje i/ili prodaju u svrhe radne ili seksualne eksploatacije, eksploatatorsko korišćenje za pornografske predstave i materijale i dr. Ove aktivnosti mogu da imaju za posledicu ugrožavanje fizičkog ili mentalnog zdravlja, moralnog, socijalnog i emocionalnog razvoja deteta i učenika, njegovu ekonomsku zavisnost, uskraćivanje prava na obrazovanje i slobodu izbora.

Porodični zakon predviđa da je svako dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta; da država ima obavezu da preduzima sve potrebne mere za zaštitu deteta od zanemarivanja, od fizičkog, seksualnog i emocionalnog zlostavljanja te od svake vrste eksploatacije; da država ima obavezu da poštuje, štiti i unapređuje prava deteta.

* Krivični zakonik sadrži široku lepezu zakonskih opisa krivičnih dela na štetu maloletnih lica.

Strategija za prevenciju i zaštitu dece od nasilja za period od 2020. do 2023

Protokol o postupanju pravosudnih organa u zaštiti maloletnih lica od zlostavljanja

Tekst je uveličan radi lakšeg čitanja
Izašli ste iz uveličanog teksta