Prava LGBTI osoba
- Osnovna terminologija
- Šta je parada ponosa i u čemu je njen značaj u borbi za prava LGBTI osoba?
- Promena pola
- Oficiri za vezu sa LGBTI populacijom
- Da li LGBTI osobe mogu biti davaoci krvi ili komponenata krvi u Republici Srbiji?
- Da li su istopolni parovi pravno prepoznati u Republici Srbiji?
Osnovna terminologija
Šta označava skraćenica LGBTI?
LGBTI jeste skraćenica od reči na engleskom jeziku – Lesbian, Gay, Bisexual, Transgender i Intersex – LGBTI. Njome se označavaju različiti seksualni i rodni identiteti.
Značenje ovih izraza je sledeće:
Lesbian – lezbejka jeste žena koju estetski, seksualno i emotivno privlače druge žene, i koja sa drugim ženama ostvaruje emocionalni, seksualni i partnerski odnos.
Gay – gej muškarac jeste osoba muškog pola koga estetski, seksualno i emotivno privlače drugi muškarci, i koji s drugim muškarcima ostvaruje emocionalni, seksualni i partnerski odnos.
Bisexual – biseksualne osobe, muškarci i žene, jesu osobe koje estetski, seksualno i emotivno privlače osobe oba pola, i koje mogu ostvarivati emocionalne, seksualne i partnerske odnose sa osobama oba pola.
Transgender – transrodne osobe jesu one osobe čiji se rodni identitet, tj. samoidentifikacija kao muškarca, žene, oba ili ni jednog od ova dva roda, ne poklapa sa njihovim biološkim polom koji im je određen rođenjem. Transrodnost ne označava nijednu konkretnu seksualnu orijentaciju i ovi ljudi se mogu identifikovati kao pripadnici neke od seksualnih orijentacija – kao heteroseksualci, gej, lezbijke ili biseksualne osobe. Transrodnost se koristi kao tzv. kišobran termin za osobe čiji se rodni identitet, a u određenim slučajevima i rodno izražavanje, razlikuju od onoga što je povezano sa njihovim biološkim polom koji je određen pri njihovom rođenju. Važno je još jednom naglasiti da ove osobe mogu imati različit spektar seksualnih orijentacija.
Intersex – interseks je tzv. kišobran termin kojim se označavaju različita stanja osoba koje su rođene sa reproduktivnom ili anatomijom polnih organa koja se ne poklapa sa klasičnim definicijama muškog i ženskog. Na primer, novorođenče može biti rođeno tako da spolja izgleda kao devojčica, ali je njegova unutrašnja anatomija tipično muška. Takođe, moguće je da je osoba rođena kao dečak, ali da pored muških ima i određene ženske reproduktivne organe. Interseksualnost ne prejudicira automatski nečiju seksualnu orijentaciju, tako da njihova seksualna orijentacija može biti vrlo raznolika.
Šta je seksualna orijentacija, a šta rodni identitet?
Seksualna orijentacija jeste termin koji označava nečije ponašanje u smislu emocionalne, romantične ili seksualne privlačnosti koja kod jedne osobe može biti usmerena prema muškom, ženskom, oba pola, nijednom polu, ili prema suprotnom polu. U tom smislu možemo reći da je neka osoba na primer: lezbejka, gej, biseksualna, heteroseksualna, aseksualna itd.
U svakodnevnom govoru možemo čuti upotrebu termina seksualno opredeljenje. Važno je napomenuti da je pravilno reći seksualna orijentacija, a ne opredeljenje, koje kao tako jezički formulisano možemo razumeti kao nečiji lični izbor koje će seksualne orijentacije biti. Seksualna orijentacija jeste lično svojstvo jedne osobe, nešto što predstavlja deo našeg ličnog identiteta.
Za osobe muškog pola koje estetski, seksualno ili emotivno privlače takođe osobe muškog pola, prikladnije je upotrebljavati reč gej ili gej muškarac. U svakodnevnom životu možemo čuti da je u upotrebi i reč homoseksualac. Upotreba ove reči se danas smatra nedovoljno prikladnom jer je u pitanju više medicinski termin koji je bio korišćen u periodu kada je homoseksualnost bila tretirana kao psihijatrijska bolest. Generalna skupština Svetske zdravstvene organizacije je 17. maja 1990. godine odobrila 10. Reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema kada je homoseksualnost depatologizovana tj. uklonjena sa liste mentalnih poremećaja. Danas se homoseksualnost posmatra kao prirodni varijetet ljudske seksualnosti koji je potpuno jednak i ravnopravan kao i druge vrste seksualne orijentacije (heteroseksualnost, biseksualnost, aseksualnost). Iz tog razloga se 17. maj obeležava kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (International Day Against Homophobia, Transphobia and Biphobia – IDAHOBIT).
Rodni identitet jeste način na koji se određena osoba identifikuje sa rodnim kategorijama, kao žena ili kao muškarac, a u određenim slučajevima ni sa jednim od njih, kada možemo govoriti o rodnoj neutralnosti jedne osobe. Rodni identitet se može posmatrati i kao subjektivni doživljaj svog ličnog identiteta, koji ne mora striktno da prati biološku razliku između muškaraca i žena, niti je strogo vezan za nečiju seksualnu orijentaciju.
Šta znače izrazi „izlazak iz ormara”, „autovanje” i engleska verzija “coming out (of the closet)”?
Termin “izlazak iz ormara” ili “autovanje” jeste prevod engleske jezičke konstrukcije “coming out (of the closet)”, i on označava dobrovoljno otkrivanje svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Pripadnici LGBTI populacije su često izloženi velikom socijalnom pritisku svoje okoline, stigmatizaciji i nedovoljnom razumevanju. Iz tog razloga proces samoprihvatanja svog LGBTI identiteta može trajati godinama, dok osoba ne odluči da otvoreno govori o svojoj seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu. Važno je napomenuti da je proces “izlaska iz ormara” vrlo ličan, individualan čin, može se vršiti isključivo dobrovoljno, i niko ne može biti prisiljen da otkrije takvu činjenicu o svom intimnom životu. Takođe, potpuno je prihvatljivo da osoba odluči da ne govori o svojoj seksualnoj orijentaciji i svom rodnom identitetu.
Zakon o zabrani diskriminacije je predvideo da je seksualna orijentacija privatna stvar i niko ne može biti pozvan da se javno izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji. Takođe, Zakon predviđa da svako ima pravo da se izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji, a diskriminatorsko postupanje zbog takvog izjašnjavanja je zabranjeno.
Šta je parada ponosa i u čemu je njen značaj u borbi za prava LGBTI osoba?
Parada ponosa, povorka ponosa ili skraćeno prajd jeste manifestacija festivalskog karaktera kojom LGBTI osobe iskazuju da ne žele da ostanu skrivene i izolovane u društvu u kome žive, već žele da ponosno predstave jedan deo svog ličnog identiteta i suprotstave se diskriminaciji i nasilju prema pripadnicima LGBTI zajednice.
S obzirom na činjenicu da su LGBTI osobe u mnogim zemljama sveta izložene diskriminaciji i različitim oblicima kršenja ljudskih prava i često se ističe da je njihova seksualna orijentacija neprikladna, parade ponosa imaju za cilj da povećaju vidljivost ovih lica i pruže im priliku da ponosno, bez stida i ugnjetavanja, jednom godišnje skrenu pažnju na potrebu borbe protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
U državama u kojima postoji visok nivo zaštite prava LGBTI osoba kao i nizak nivo socijalne distance prema njima, povorke ponosa imaju prevashodno karnevalski karakter, gde dolazi mnogo gostiju uz prateće zabavne sadržaje. Suprotno tome, u državama u kojima i dalje traje borba za unapređenje položaja LGBTI osoba, parade ponosa imaju karakteristiku protesta i borbe za promenu pravnih propisa u ovoj oblasti, povećanje vidljivosti, kao i smanjivanje nivoa predrasuda i stereotipa prema njima, putem određenih edukativnih sadržaja, tribina, skupova i sl.
Prva parada ponosa u Beogradu bila je održana 30. juna 2001. godine, ali je završena uz mnogo nasilja koje je bilo usmereno prema učesnicima. Danas se parada ponosa u Republici Srbiji održava redovno, ali i dalje uz visoke mere policijske zaštite i obezbeđenja učesnika ovog skupa. Beograd je izabran za prestonicu Evropskog prajda 2022. godine.
Da li je zabranjena diskriminacija LGBTI populacije u ostvarivanju njihovih prava?
Ustav Republike Srbije u članu 21. predviđa da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki, kao i da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu bez diskriminacije. Ustavom je takođe predviđena zabrana diskriminacije po različitim osnovama, u formi tzv. otvorene klauzule koja uključuje različita lična svojstva.
Zakon o zabrani diskriminacije kao krovni antidiskriminacioni propis zabranjuje diskriminaciju po različitim osnovama, uključujući i pol, rod, rodni identitet, seksualnu orijentaciju i polne karakteristike jednog lica. Takođe, Zakon je predvideo da je seksualna orijentacija privatna stvar i niko ne može biti pozvan da se javno izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji. Svako ima pravo da se izjasni o svojoj seksualnoj orijentaciji, a diskriminatorsko postupanje zbog takvog izjašnjavanja je zabranjeno.
Zabranjena je i posredna i neposredna diskriminacija LGBTI osoba u ostvarivanju njihovih prava. Neposredna diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica, zbog njegovog odnosno njihovog ličnog svojstva u istoj ili sličnoj situaciji, bilo kojim aktom, radnjom ili propuštanjem, stavljaju ili su stavljeni u nepovoljniji položaj, ili bi mogli biti stavljeni u nepovoljniji položaj. Posredna diskriminacija postoji ako na izgled neutralna odredba, kriterijum ili praksa, lice ili grupu lica, stavlja ili bi mogla staviti, zbog njihovog ličnog svojstva, u nepovoljan položaj u poređenju sa drugim licima u istoj ili sličnoj situaciji, osim ako je to objektivno opravdano legitimnim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primerena i nužna.
Ukoliko neko smatra da je bio žrtva diskriminacije kao pripadnik/ca LGBTI populacije, može se obratiti pritužbom Povereniku za zaštitu ravnopravnosti. Podnošenje pritužbe je besplatno. U prilogu se nalazi link sa uputstvom za podnošenje pritužbe. Takođe, naveden je i link sa detaljnijim informacijama kako se pritužba može podneti i Zaštitniku građana – Ombudsmanu.
Ukoliko je reč o diskriminaciji i vršnjačkom nasilju zbog (pretpostavljene) seksualne orijentacije i rodnog identiteta učenika u osnovnim i srednjim školama, zainteresovana lica se mogu obratiti Odseku za ljudska i manjinska prava u obrazovanju pri Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja (u nastavku teksta se nalazi link).
Pri Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja je osnovana i SOS linija za pružanje podrške. Broj telefona je 0800/200-201, radi tokom nastavnih dana od 7.30 do 15.30 časova, i pre svega je namenjen deci/učenicima, roditeljima, zaposlenima u obrazovnim ustanovama, kao i onima kojima je potrebna dodatna pomoć u rešavanju problema nasilja i onima koji se na različite načine bave pitanjem prevencije nasilja. Telefonski savetnici će zainteresovana lica uputiti na jasne procedure u slučajevima nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja kroz primenu Pravilnika o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje.
Promena pola
Da li transrodne osobe mogu promeniti pol u Republici Srbiji, i da li troškovi takvog medicinskog zahvata padaju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja?
Zakonom o zdravstvenom osiguranju je predviđeno da se zdravstvena usluga promene pola iz medicinskih razloga u visini od najmanje 65% od cene zdravstvene usluge obezbeđuje iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
* Preostalu razliku u ceni do punog iznosa usluge, snosi osiguranik.
Procedura promene pola u Republici Srbiji se odvija tako što Komisija za transrodna stanja koju obrazuje Republički fond za zdravstveno osiguranje daje stručno mišljenje o ispunjenosti uslova za uključivanje osiguranog lica u proces promene pola iz medicinskih razloga. Stručno mišljenje se donosi na osnovu zahteva osiguranog lica koji se dostavlja Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, sa potpunom medicinskom dokumentacijom, i važi 6 meseci od dana donošenja. Proces promene pola iz medicinskih razloga uključuje tri faze: psihijatrijsku, endokrinološku i hiruršku.
Na osnovu stručnog mišljenja, izabrani lekar upućuje osigurano lice u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu tercijarnog nivoa radi promene pola iz medicinskih razloga.
Zdravstvene ustanove u kojima se odvija procedura promene pola iz medicinskih razloga u Republici Srbiji, nalaze se u Beogradu, i to su:
- Klinički centar Srbije, (psihijatrija, endokrinologija, hirurgija);
- Kliničko-bolnički centar “Dr Dragiša Mišović”, (psihijatrija);
- Ginekološko-akušerska klinika “Narodni front”, (hirurgija);
- Kliničko-bolnički centar “Zvezdara”, (hirurgija);
- Univerzitetska dečja klinika “Tiršova”, (hirurgija).
Republička stručna komisija za transrodna stanja – kontakt osobe:
- Prim. dr Dragana Duišin, šefica kabineta; telefon: 011/2657847;
- Dr Katarina Maksimović, spec. psihijatrije, Bolnica za psihijatriju KBC “Dr Dragiša Mišović”; telefon: 011/3630762;
- Prof. dr sci. Svetlana Vujović, endokrinološkinja, Klinički centar Srbije, Klinika za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma, šefica Kabineta za reproduktivnu endokrinologiju i metaboličke bolesti kostiju; telefon: 011/3639753;
- Dr Miroslav Đorđević, dečji hirurg, urolog, Univerzitetska dečja klinika “Tiršova”; telefon: 011/2060769.
Da li je moguće u Republici Srbiji upisati podatak o promeni pola u matičnu knjigu bez prethodnog hirurškog zahvata kojim se vrši promena pola?
Prema odredbama člana 45.b Zakona o matičnim knjigama, predviđeno je da se u matičnu knjigu rođenih upisuje podatak o promeni pola na osnovu rešenja donetog od strane opštinske uprave, odnosno gradske uprave, odnosno gradske uprave grada Beograda, a koje se donosi na osnovu propisane potvrde nadležne zdravstvene ustanove. Zdravstvena ustanova dostavlja potvrdu nadležnom organu državne uprave u roku od 15 dana od dana promene pola.
Prema odredbama člana 3. Pravilnika o načinu izdavanja i obrascu potvrde nadležne zdravstvene ustanove o promeni pola, predviđeno je da potvrdu o promeni pola izdaje zdravstvena ustanova nakon:
1) sprovedene najmanje jednogodišnje hormonske terapije uz indikaciju i praćenje lekara specijaliste psihijatrije i lekara specijaliste sa užom specijalizacijom endokrinologije; ili
2) izvršene hirurške intervencije promene pola.
Na osnovu ove odredbe o pravilima za izdavanje potvrde, važno je napomenuti da se potvrda može izdati i bez prethodne hirurške intervencije promene pola. Prema postojećoj regulativi dovoljno je da je određeno lice prošlo najmanje jednogodišnju hormonsku terapiju uz indikaciju i praćenje lekara specijaliste psihijatrije i lekara specijaliste sa užom specijalizacijom endokrinologije, da bi ova potvrda bila izdata.
U potvrdu o promeni pola upisuje se: ime i prezime; datum; mesto; opština/grad rođenja; jedinstveni matični broj građana; ime i prezime roditelja lica kome je promenjen pol; podatak o promeni pola za to lice; kao i ime i prezime lekara koji je izdao potvrdu.
Posle upisa podatka o promeni pola, pravo uvida u matičnu knjigu rođenih i spise za lice koje je promenilo pol, imaju samo lice koje je promenilo pol, dete i roditelji tog lica, kao i nadležni organi za vršenje poslova iz svoje nadležnosti.
Oficiri za vezu sa LGBTI populacijom
Ukoliko je pripadnik/ca LGBTI populacije žrtva određenog krivičnog dela za koje smatra da je izvršeno zbog njegove/ne seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, takvo delo treba prijaviti nadležnoj policijskoj upravi da bi nadležni policijski službenik pokrenuo odgovarajući mehanizam zaštite.
Prema odredbama člana 54.a Krivičnog zakonika, ako je krivično delo učinjeno iz mržnje zbog pripadnosti rasi i veroispovesti, nacionalne ili etničke pripadnosti, pola, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta drugog lica, tu okolnost sud će ceniti kao otežavajuću okolnost, osim ako ona nije propisana kao obeležje krivičnog dela.
U cilju stvaranja uslova da se ohrabre žrtve krivičnih dela koja su prema njima učinjena zbog njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije je pri određenim policijskim upravama formiralo mrežu oficira za vezu sa LGBTI populacijom. U nastavku se nalaze njihovi kontakti kojima se žrtve krivičnih dela mogu obratiti, kao i u svim situacijama kada žele da dobiju više informacija o zaštiti od nasilja.
Kontakti:
- Aleksandar Stojmenović, Nacionalni oficir za vezu MUP-a sa LGBTI populacijom
aleksandar.stojmenovic@mup.gov.rs
- Sretko Pjanović, Rade Blagojević i Goran Pantić, Oficiri za vezu sa LGBTI populacijom, PU za Grad Beograd
oficirzavezu.beograd@mup.gov.rs
- Katarina Živulović, Oficirka za vezu sa LGBTI populacijom, PU za Grad Beograd
katarina.zivulovic@mup.gov.rs
- Dejan Drobnjak i Vladimir Vasović, Oficiri za vezu sa LGBTI populacijom, PU u Novom Sadu
oficirzavezu.novisad@mup.gov.rs
- Ivan Jeremić, Oficir za vezu sa LGBTI populacijom, PU u Kragujevcu
oficirzavezu.kragujevac@mup.gov.rs
- Marija Ranđelović, Oficirka za vezu sa LGBTI populacijom, PU u Nišu
oficirzavezu.nis@mup.gov.rs
Da li LGBTI osobe mogu biti davaoci krvi ili komponenata krvi u Republici Srbiji?
Prema važećim propisima u oblasti transfuzijske medicine, LGBTI osobama nije zabranjeno da budu davaoci krvi ili komponenata krvi. Lekar na osnovu medicinskog pregleda jednog lica, kao i analize odgovora na pitanja iz upitnika, utvrđuje da li ono ispunjava uslove da bude davalac.
Podrška organizacija civilnog društva LGBTI populaciji u Republici Srbiji
Postoje različite organizacije civilnog društva (OCD) koje pružaju različite vidove pravne i psiho-socijalne podrške pripadnicima LGBTI populacije. U nastavku sledi spisak OCD koje se bave podrškom i zaštitom prava LGBTI osoba.
LGBTI organizacije u Republici Srbiji:
- Asocijacija “Duga”, Šabac, asocijacijaduga@mts.rs,
telefon: 015/386297
- OCD “Geten”, Beograd, geten.rs@gmail.com,
telefoni: 011/2920067 i 0642059725
(SOS linija je otvorena od ponedeljka do petka, od 11 do 15 sati)
- OCD “Da se zna”, Beograd, dasezna@dasezna.lgbt
- OCD “Egal”, Beograd, egalnvo@gmail.com
- OCD ERA – “Equal Rights Association”, Beograd, office@lgbti-era.org,
telefon: 011/2459768
- OCD “Grupa Izađi – Group Come Out”, Novi Sad, izadji@podrska.in.rs
- OCD “Labris”, Beograd, www.labris.org.rs, labris@labris.org.rs,
telefon: 011/3620513
- OCD “Parada ponosa”, Beograd, www.parada.rs, marko@parada.rs i jovan@parada.rs
- OCD “XY Spectrum”, Beograd, www.xyspectrum.org, inter.xy.spectrum@gmail.com
Organizacije za zaštitu ljudskih prava koje pružaju pravnu podršku i besplatnu pravnu pomoć:
- Beogradski centar za ljudska prava, Kneza Miloša 4, Beograd, bgcentar@bgcentar.org.rs,
011/3085328
- YUCOM – Komitet pravnika za ljudska prava, Kneza Miloša 4, Beograd, office@yucom.org.rs,
011/3344235
- Praxis, Beograd, https://www.praxis.org.rs/index.php/sr/, bgoffice@praxis.org.rs,
063/1117019
Da li su istopolni parovi pravno prepoznati u Republici Srbiji?
Istopolni parovi nisu pravno prepoznati u pravnom poretku Republike Srbije. Trenutno je u proceduri priprema predloga nacrta Zakona o istopolnim zajednicama.
Predlog nacrta Zakona o istopolnim zajednicama
Da li istopolno partnerstvo sklopljeno u nekoj drugoj državi može biti pravno priznato u Republici?
U Republici Srbiji nije moguće ostvariti pravno priznanje istopolnog partnerstva ili istopolnog braka zaključenog u nekoj inostranoj državi gde su istopolni parovi pravno prepoznati. S obzirom na to da istopolni parovi nisu pravno prepoznati u pravnom poretku Republike Srbije ni u jednoj pravnoj formi, nije moguće izvršiti priznanje odluke nadležnog inostranog organa pred kojim je istopolno partnerstvo registrovano.